3 OSNOVNA PRAVILA KOJIH SE PRIDRŽAVAM KOD KUPOVANJA ZAPAKIRANE HRANE

//3 OSNOVNA PRAVILA KOJIH SE PRIDRŽAVAM KOD KUPOVANJA ZAPAKIRANE HRANE

Jeste li čuli za ono da hrana istovremeno može biti i otrov i lijek?
Ako jeste, onda ste svjesni da ako se želite dobro osjećati, imati puno energije, dobar san, biti zdrav i imati vitko i oblikovano tijelo – jako je važno znati što sve unosite u svoj organizam putem hrane. Jer hrana je vrlo važna komponenta zdravlja i od nje se možemo osjećati SJAJNO ali istovremeno možemo se osjećati GROZNO. A ako smo na nekom režimu vježbanja i ako se trajno želimo riješiti celulita i masnih naslaga.

ČITANJE DEKLARACIJA

Čitanje deklaracija je jako važno zato me pozorno pratite!

Hrana dolazi u puno oblika. Može biti tekuća ili kruta. Gusta ili rijetka. Kuhana ili sirova. Svježa ili zamrznuta. I na kraju zapakirana ili prirodna.
Zadržala bih se na ovoj „zapakiranoj“ hrani. To su naime svi prehrambeni proizvodi koji su spremni za konzumaciju odmah ili možda zahtijevaju minimalnu obradu. Zapakirani znači da su prošli određenu obradu ili proces da bi bili spremni za konzumaciju. Kad hrana prolazi kroz obradu, obično joj se dodaju neki sastojci koji će je učiniti ukusnijom (šećer ili sol), zdravijom (dodatak omega-3, kalcija), privlačnijom (bojila) i u konačnici da može duže vremena stajati na policama trgovina.

I tu dolazimo do onog najvažnijeg! Ako su zapakiranoj hrani dodani sastojci (obično kemijski ) onda želimo znati koji su to sastojci, zar ne?
Kako ćete znati što ste unijeli u svoj organizam, je li to zdravo i hoće li u konačnici „igrati“ za vas ako ste u procesu mršavljenja ako ne znate i ne razumijete dodane sastojke.

TRI VAŽNA PRAVILA

Ovo su tri generalna pravila kojim se vodim kad kupujem gotove proizvode (neovisno o tome tko će ih jesti – stalo mi je do toga da smo svi u obitelji zdravi):

  1. Prvo i osnovno pravilo je da NIKAD NE VJERUJEM onome što piše na proizvodu a pogotovo ako to nešto vrišti s ambalaže! Zapamtite da su proizvođači skloni „nadmudriti“ potrošača pa istaknuti ono što i nije vrijedno isticanja ili prešutjeti ono čim se proizvod ne ponosi.
    Posebno sam oprezna kad velikim slovima piše BEZ ŠEĆERA. Šećer dolazi pod različitim izrazima a ovdje ću nabrojati samo neke: fruktoza, maltoza, dekstroza, fruktozni sirup, invertirani šećer, sirovi šećer. Pa a ako piše da je proizvod „bez šećera“ pripazite da nisu zastupljeni neki drugi dodaci kao ovi gore koje sam nabrojala. Jer u konačnici, sve su to šećeri.
    Moguće je da je proizvod bez šećera, ali onda su najvjerojatnije dodani umjetni šećeri koji su JOŠ GORI (saharoza) od običnih šećera koje namirnica možda po prirodi sadrži.
    Ako piše BEZ MASNOĆA – bježite od toga kao vrag od tamjana jer je u procesu obrade maknuta masnoća, no najvjerojatnije da je zamijenjena šećerom kako bi okus proizvoda bio što bolji. Pa umjesto prirodnih masnoća koje namirnica po prirodi sadrži konzumirate brdo šećera.
  2. Ako hrana sadrži neki sastojak koji je kompliciran za izgovoriti – odmah proizvod vraćam na svoje mjesto – ne želim unijeti u sebe nešto što ne mogu izgovoriti a pogotovo zato što ne znam što je to i kakav utjecaj ima na moje zdravlje i zdravlje mojih najbližih!
    A ako taj proizvod ima još hrpu E brojeva (konzervansa, sladila, bojila i ostalih aditiva), kako to može biti zdravo za nas?
  3. Pogledam prva tri sastojka na deklaraciji. Prva tri sastojka znače da upravo njih ima najviše u tom proizvodu. Evo primjera:

U purećoj šunki najviše su zastupljeni
– File purećih prsa
– Voda
– Sol

Nije baš najsjajnije jer ima puno soli a ne želim da proizvod koji unesem ima hrpu soli.
OPASKA: nakon soli odmah je dekstroza iliti šećer – ako je četvrti na listi sastojaka to znači da ga ima dosta, a šećer je tihi ubojica organizma.

Ima još par stvarčica na što obraćam pozornost kao što su:

količina šećera u proizvodu. Kao što sam već navela, šećer dolazi pod raznim imenima pa nam vražićak može i promaći. Obično se na deklaraciji nalazi ispod stavke o ugljikohidratima. Pošto su ugljikohidrati izvor energije oni nisu problem, ali ako od ukupne količine ugljikohidrata od primjerice 20 grama na šećere otpada 18 grama, e onda je to već problem!
U pravilu što je manje šećera – to bolje!

Napomena: znate li da jedna mala žličica sadrži 4 grama šećera? Ovo je čisto za razbibrigu: podijelite količinu šećera na 100 grama i vidjet ćete koliko je to žličica šećera u 100 grama…da se zamisliš…

količina masnoća – od masnoća znamo za nezasićene (generalno ok za zdravlje) i zasićene (e, te su već opasne!). Pazim da zasićenih masnoća ima što manje!
količina bjelančevina/proteina – bjelančevine su građevinski blokovi od kojih se grade tkiva u našem organizmu pa tako i mišići. Kad već vodite računa o unosu raznih makro i mikro nutrijenata neka onda bjelančevine budu zastupljene s barem 1/3 ukupnog unosa kalorija.
broj kalorija na 100 grama proizvoda – što je manje, pogotovo ako si u procesu mršavljenja – to bolje.
Međutim, postoji zez a to je da često čitamo sastav proizvoda PO PORCIJI pa mislimo da nečega ima manje pa se poveselimo. Primjerice, porcija obično sadrži 20, 30, 40 grama nekog proizvoda pa kad se oduševimo da po porciji od 20 grama sadrži samo 2 grama šećera a na 100 grama zapravo sadrži 10 grama šećera, onda je to već zez.

A sad nešto formalniji tekst o deklaracijama:

VIŠE O DEKLARACIJAMA PROIZVODA

Deklaracija otkriva porijeklo, namjenu i sastav proizvoda ali daje i dokaz o zdravstvenoj ispravnosti hrane, odnosno potvrđuje da je hrana sigurna za konzumaciju. Svaki proizvod proizveden u Hrvatskoj ili uvezen iz inozemstva mora biti deklariran u skladu sa zakonskim normama da bi se uopće mogao prodavati u trgovinama.
PAŽNJA! Ako proizvod nema deklaraciju – nije dobar za vas

Svi podaci koje nudi deklaracija prehrambenog proizvoda dragocjeni su za potrošače. Jer neki potrošači su tek „prehrambeno osviješteni“, a neki zbog bolesti moraju posezati za namirnicama točno određenog prehrambenog sastava.

Na deklaraciji razlikujemo popis sastojaka i hranjivu vrijednost namirnice.

U popisu sastojaka navedeni su svi sastojci koji ulaze u sastav tog proizvoda počevši od one najviše prisutne pa do one koja je najmanje zastupljena. Na primjer, sastojak koji je prvi na popisu najzastupljeniji je u tom prehrambenom proizvodu što znači da ga ima najviše, a sastojka koji se nalazi na kraju popisa ima u vrlo maloj količini.

Hranjiva vrijednost nam govori koliko je hranjivih tvari sadržano u 100 g, 100 ml ili po porciji. Ti podaci najčešće su navedeni u obliku tablice, a sadrže istaknute informacije o energetskoj vrijednosti namirnice (broju kalorija), količini bjelančevina, ugljikohidrata i masti. Uz ove informacije, deklaracija može sadržavati i podatke o količini jednostavnih šećera, zasićenih masnih kiselina, vlakana i natrija i još drugih informacija.

Svjesna sam da je ovo složena tema i da će možda biti pitanja na temu ali to je nešto čega se držim i od čega ne odstupam.
U konačnici držim se toga da je hrana koju unosim u organizam uglavnom iz prirode i da je minimalno obrađena. Sama pripremam obroke pa sam tako sigurna što unosimo u organizam. Desi se, naravno, da ponekad pripremim gotov obrok (najčešće zagorske štrukle ili neko gotovo varivo) ali to je tako rijetko da je skoro zanemarivo.

Trudim se obroke pripremati s puno povrća, žitarica i zdravih masnoća. Zimi najviše jedemo variva  a ljeti salate i ribu kad smo na moru. U svakom slučaju trudimo se da unosimo većinu prirodne hrane  i zanemarivu količinu obrađene.

Ako se i vi toga budete držali onda je malo vjerojatno da ćete unijeti puno kemije i kemijskih dodataka, neprirodnih šećera, loših masnoća i slično.

Vaša Budifitmama Sunčana

Prati me putem newslettera

Prijavite se na Budifitmama newsletter i besplatno preuzmite svoj priručnik “Pet najboljih vježba protiv celulita”

By |2018-12-02T18:07:13+00:0002.12.2018.|Uncategorized|0 Comments

Leave A Comment